Ranđelović: Više od pola miliona siromašnih građana Srbije ne može da se osloni na državu za pomoć, potrebna nam je Strategija socijalne zaštite

Dok su centri za socijalni rad ispod svakog kapaciteta za profesionalan rad, oko 12 odsto građana Srbije živi ispod linije apsolutnog siromaštva i ne mogu da se oslone na podršku koja im zakonom pripada, poručio je pravni savetnik Inicijative A 11 Uroš Ranđelović na konferenciji za medije Društva socijalnih radnika Srbije i udruženja „Sociativa” povodom zagovaranja donošenja Strategije socijalne zaštite.

Republika Srbija ovaj strateški dokument nema već oko 15 godina. Zbog potrebe da se oblast socijalne zaštite uredi i da zaista bude u najboljem interesu građana i građanki Srbije, ali i svih zaposlenih u sistemu, ukupno 25 nevladinih organizacija, strukovnih udruženja i sindikata, kao i 900 pojedinaca, podržalo je inicijativu za donošenje Strategije socijalne zaštite.

Inicijativa A 11 je predložena kao jedna od organizacija civilnog društva koja će uzeti učešće u radu Radne grupe za izradu Predloga strategije socijalne zaštite, a na osnovu javnog poziva Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Kako je objasnio Ranđelović, podaci Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, koji je od 2006. do 2020. godine merio liniju apsolutnog siromaštva, pokazuju da je ispod ove linije pre 18 godina bilo 8,8 odsto građana.

„Taj procenat je 2020. godine bio 6,9 odsto – da biste bili ispod linije apsolutnog siromaštva, to znači da vam potrošnja kao jednočlanom domaćinstvu ne prelazi 12.695 dinara. Ukupno 445.000 ljudi je živelo ispod te linije. Tim je, kako znamo, prestao s radom kad je prestalo projektno finansiranje, a poslednje podatke o liniji apsolutnog siromaštva dale su Ujedinjene nacije u vidu projekcija za 2023. godinu i pokazuju da je oko 800.000 građana, odnosno 12,5 odsto ljudi ispod linije apsolutnog siromaštva”, izneo je Ranđelović.

Nova strategija socijalne zaštite, kako je dodao, predstavlja priliku da se preispitaju normativni i institucionalni okviri borbe protiv siromaštva. To znači da je potrebno preispitati logiku Zakona o socijalnoj zaštiti, koji prestrogo postavlja uslove za pravo na novčanu socijalnu pomoć u Srbiji.

„Upravo su ti prestrogi uslovi direktni uzroci za ovu veliku razliku u broju ljudi koji žive ispod linije apsolutnog siormaštva i korisnika novčane socijalne pomoći, kojih je oko 166.000. To znači da više od 600.000 ljudi koji su ispod linije apsolutnog siromaštva nemaju nikakvu podršku države u smislu materijalnih davanja. S druge strane bilo koji prihod, osim sezonskog rada, iznad iznosa novčane socijalne pomoći, koji je 11.674 dinara po pojedincu, diskvalifikuje iz ovog prava”, poručio je Uroš Ranđelović iz Inicijative A 11.

Naglasio je da je iznos novčane socijalne pomoći neadekvatan jer ne predstavlja ni polovinu iznosa potrebnog da bi se „preskočio” prag rizika od siromaštva u Srbiji.

„Kad bismo sve stavili u kontekst minimalne potrošačke korpe, dolazimo do zaključka da je novčana socijalna pomoć ni 40 odsto minimalne potrošačke korpe jedne tročlane porodice. Socijalna davanja ne samo da ne uspevaju da pomognu pojedincima i porodicama da izađu iz kruga socijalne isključenosti, već ne uspevaju da ih sačuvaju ni od fizičke bede”, objasnio je Ranđelović, uz napomenu da je potrebno revidirati i način na koji se utvrđuje iznos novčane socijalne pomoći.

Ranđelović se složio sa konstatacijom sagovornica na konferenciji u pogledu apsolutnog nedostatka kapaciteta u centrima za socijalni rad. Podsetio je da na 700.000 korisnika iz sistema socijalne zaštite radi svega 1.671 stručni radnik.

„To ne ostavlja ni prostora ni vremena za temeljno i dubinsko posvećivanje socijalnom radu, koje je najbitnije. Mislim da mnogi socijalnu zaštitu smatraju spiskom lepih želja ili troškom za državu, a ne esencijalnim pravom svakog od nas na društvenu podršku kad nam je ona potrebna. Važno je da smo mi, kao učesnici u zagovaranju za Strategiju socijalne zaštite, na istoj strani jer prepoznajemo da socijalna pravda i solidarnost ne smeju da budu samo deklaracije, već suštinsko polazište i okvir za osmišljavanje politika“, zaključio je Uroš Ranđelović.

Na konferenciji za medije su govorile i učesnice ovog zagovaračkog procesa: Marina Lukić, menadžerka ovog projektnog zagovaranja ispred Beogradske otvorene škole, doc. dr Suzana Mihajlović sa Odeljenja za socijalnu politiku i socijalni rad Fakulteta političkih nauka, direktorka Komore socijalne zaštite i socijalna radnica Sandra Perić, direktorka Centra za socijalni rad Apatin Nikolina Sučević i socijalna radnica i predstavnica Društva socijalnih radnika Srbije Dijana Janković.

Tok ove kampanje možete da pratite na sajtu Sociative, gde možete da pružite podršku ovom cilju.

U Beogradu, 18. juna 2024. godine