Stanari neformalnog naselja na Voždovcu i dalje bez adekvatnog stambenog rešenja

Stanarke i stanari neformalnog naselja na uglu Braće Jerković i Vojvode Vlahovića i dalje su u izuzetno ugroženoj stambenoj situaciji i u riziku od beskućništva budući da, uprkos izricanju privremene mere Evropskog suda za ljudska prava, koja je danas istekla bez odluke o produženju, nadležni nisu preduzeli korake ka njihovom hitnom zbrinjavanju u skladu sa zakonom.

Inicijativa A 11 prethodno je, kao zastupnik stanarki i stanara ovog naselja kod okretnice linije 26, putem privremene mere uspela da zaustavi sprovođenje nelegalnog prinudnog iseljenja i rušenja baraka, koje su jedini dom ovim ekstremno siromašnim porodicama i pojedincima. Iako mera nije produžena, Gradska uprava Grada Beograda, Gradska opština Voždovac i njeni organi i Gradski centar za socijalni rad i dalje su dužni da postupaju u skladu sa domaćim i međunarodnim propisima.

Obaveze države, prema Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada i prema Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključuju obezbeđivanje alternativnog smeštaja za one koji nemaju drugi dom. Iz postupanja organa, jasno je da pre izrečene privremene mere nije preduzeta nijedna mera da bi se obezbedio alternativni dom za građanke i građane iz ovog neformalnog naselja i da bi, da je iseljenje sprovedeno kako je prvobitno planirano, oni ostali na ulici.

Uprkos uključenosti nadležnih opštinskih institucija, do kog je došlo tek nakon izricanja privremene mere Evropskog suda za ljudska prava, do sada nije sprovedena detaljna procena potreba stanovnika i stanovnica ovog naselja, niti im je predočeno ikakvo rešenje nakon uklanjanja njihovog naselja.

Inicijativa A 11 ponovo naglašava da se građanke i građani naselja kod okretnice linije 26 ne opredeljuju za život u trošnim barakama, bez vode, kanalizacionih priključaka i struje – kao što to ne čini niko ko je prinuđen da živi neuslovno i bez minimuma dostojanstva.

Dosadašnje postupanje nadležnih organa u ovom, ali i u mnogim drugim slučajevima, još jednom potvrđuje sveprisutnost diskriminacije Roma i Romkinja u Srbiji. Uprkos načelnim opredeljenjima da se unaprede uslovi stanovanja za najugroženije Rome i Romkinje u Srbiji, rezultati godinama izostaju, a jedini vidljiv ishod je sve veća stambena ugroženost i rastući rizik od prinudnih iseljenja.

Očekujemo da će nadležni gradski i opštinski organi preduzeti sve mere iz svojih nadležnosti, te da će se stanovnicima i stanovnicama ovog naselja u narednim danima obezbediti alternativno stambeno rešenje koje će im omogućiti ostvarivanje i drugih garantovanih ekonomskih, socijalnih i ostalih ljudskih prava. Stanarke i stanari naselja su u više navrata i samostalno pokušavali da stupe u kontakt s odgovornim licima iz Grada i Opštine, ali ti napori nisu naišli na razumevanje nadležnih.

U Beogradu, 1. septembra 2026. godine